Nakon njegove pobjede na Zimskim olimpijskim igrama 2002. godine, Aleša Valentu su njegovi kolege vozači proglasili ludim – no, u izokrenutom svijetu freestyle letača (aerialista), to je najveći kompliment.
Sport se zove freestyle, ali pravila su striktna što se tiče broja: dopuštena su tri salta unatrag. Ne više. Jedino o čemu sportaš može odlučiti jest koliko će okreta načiniti unutar ta tri salta. 2002. godine, na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju, Čeh Aleš Valenta obilježio je povijest freestylea svojim završnim skokom: postao je prva osoba koja je na Olimpijadi napravila double full-double full-full, tj. jednostavnim riječima rečeno – pet okreta u tri salta.Ono što ovo ostvarenje čini posebno zapanjujućim jest činjenica da Alda, kako ga nazivaju prijatelji, nije napravio pet okreta u tri salta više od desetak puta na probnim skokovima. Međutim, potreba je rezultirala ludošću u ovom slučaju. Aleš je bio na petom mjestu nakon prvog kruga olimpijskog finala, s prilikom da natjecanje završi na, za njega nezadovoljavajućem, četvrtom mjestu – rezultat kojega je već postigao četiri godine prije u Naganu. “Nije mi bilo bitno hoću li pobijediti ili završiti peti. Samo sam htio napraviti dobar skok, “ napominje Aleš danas. To nije ništa više nego dokaz o izvanrednim sposobnostima autosugestije ovoga Čeha. U svakom slučaju, oprezan skok bi mu donio, u najboljem slučaju, četvrto mjesto. Ipak, osvojio je zlato, jednim dijelom i zbog toga što se četvero natjecatelja nakon njega nije moglo nositi s pritiskom njegovog senzacionalnog skoka.
Joe Pack je osvojio srebro u Salt Lake Cityju. Za Valentu je rekao: “Aleš je lud.” To mu je rekao kao veliki kompliment. Nakon toga je, pomalo zamišljeno, dodao: “Pokazao je da se može izvesti ovaj skok. Stoga sada svi mi moramo trenirati čak i više kako bismo ga i mi mogli izvesti.” Prošlo je neko vrijeme dok je i sam Aleš shvatio važnost svojega skoka. “Možda sam malo izmijenio naš sport s tim skokom.”
Njegov se život zasigurno promijenio na taj 19. veljače, 2002. godine. Njegova medalja bila je druga zlatna medalja ikada za Češku Republiku na Zimskim olimpijskim igrama, nakon što je češki hokejaški tim osvojio zlato 1998., te prva za individualnog sportaša. To je označilo kraj Alešovih ne tako uspješnih dana, kada je kao prosječni sportaš morao financirati svoje treniranje radeći čudne poslove. Aleš je odjednom dobio mnoge sponzore i postao zvijezda preko noći – izbor za Miss Češke Republike 2005. nije mogao proći bez Aleša u žiriju. Njegova je kaciga sa ZOI-ja prodana na aukciji za čak 6,200 eura, a prihod je doniran jednoj organizaciji za pomoć djeci.
U svojem privatnom životu, tridesettrogodišnji Aleš pronalazi konvencionalniju protutežu svojem ludom poslu: oženjen je i ponosni je otac dvoje djece. U Stitnyju, 200 kilometara istočno od Praga, vodi centar za treniranje “Akrobat” park, koji je ujedno i zabavni park, s 5 vodenih jumpova koji mu pružaju optimalne uvjete za treniranje. Aleš kaže da neće biti ni pod kakvim pritiskom u Torinu. Neke to dijelom podsjeća na njegove riječi prije finala u Salt Lake Cityju: “Moj cilj je, jednostavno, napraviti nekoliko dobrih skokova."